Čak 71% zaposlenih u Hrvatskoj je doživjelo spolno uznemiravanje na radnom mjestu




Potvrđuju to rezultati istraživanja „Na poslu želim da me se doživljava profesionalno“, autorice Dunje Bonacci Skenderović, provedenog u sklopu projekta „Frida“.

Spolno uznemiravanje na radnome mjestu nije novonastali fenomen. Ono postoji već dugi niz godina, ali kao i brojni drugi oblici rodno uvjetovanog nasilja, o njemu se rijetko progovara.

Zaglušujuću tišinu – koja nerijetko vlada u javnom i medijskom prostoru kad je riječ o ovoj temi – godinama prekida Dunja Bonacci Skenderović, politologinja i neovisna konzultantica za suzbijanje nasilja nad ženama. Međutim, usprkos velikom trudu pojedinaca i određenih organizacija usmjerenom na borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i spolnog uznemiravanja, ono je i dalje prisutno u našem društvu i radnim okolinama.

Potvrdilo je to i istraživanje pod nazivom „Na poslu želim da me se doživljava profesionalno“ koje je Bonacci Skenderović provela u sklopu projekta protiv spolnog uznemiravanja na radnome mjestu „Frida“, u kojem je sudjelovalo 448 osoba. Od toga 92,41 posto žena, 7,14 muškaraca dok 0,45 sudionika nije odgovorilo na pitanje o spolu.

Što je spolno uznemiravanje?

Spolno uznemiravanje je rodno uvjetovano nasilje protiv žena. Jer u većini slučajeva muškarac je počinitelj, a većina žrtava su žene. Kao i drugi oblici seksualnog nasilja i spolno uznemiravanje na radnome mjestu se rijetko prijavljuje, a ima dalekosežne posljedice.

Najčešće se u prvi plan ističu posljedice za žrtvu, a one se mogu kategorizirati na sljedeći način:
Fizičke – glavobolje, probavne smetnje, kožne reakcije, fobije, nesanica
Psihičke – depresija, tjeskoba, šok, ljutnja, frustracija, pomanjkanje samopouzdanja, osjećaj da smo izdani, sram, krivnja
Vezane uz posao i rad – smanjeno zadovoljstvo poslom, odlazak na (dugotrajno) bolovanje, niska ocjena uspješnosti, pad radne produktivnosti, gubitak posla i prihoda, otuđenost na radnom mjestu

Posljedice za tvrtke se očituju kroz lošu radnu atmosferu i pad produktivnosti te veći odljev zaposlenika. Što se u konačnici i financijski odražava na poslovanje tvrtke.

Hrvatsko zakonodavstvo spolno uznemiravanje je definiralo čak trima zakonima (Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o suzbijanju diskriminacije i Kazneni zakon), a sve zakonske definicije, pojašnjava Bonacci Skenderović, imaju tri uvjeta koja moraju biti ispunjena kako bi neko djelo moglo biti kvalificirano kao spolno uznemiravanje:
– Ponašanje mora biti neželjeno sa strane osobe prema kojoj je usmjereno
– Mora biti spolne prirode
– Mora biti takvo da vrijeđa dostojanstvo žrtve i stvara neugodno, neprijateljsko ili uvredljivo okružje

Kada se povreda dostojanstva radnika/-ca događa u radnom okruženju, poslodavac je obvezan štititi njihovo dostojanstvo. Na to ga obvezuje Zakon o radu u kojem piše:
„Poslodavac je dužan štititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom o radu i posebnim zakonima“.

Rezultati istraživanja

Čak 71.36% ispitanika/-ca je odgovorilo da su tijekom dosadašnjeg radnog vijeka doživjeli spolno uznemiravanje na radnome mjestu. Udio žena koje su doživjele spolno uznemiravanje na radnome mjestu iznosi 73.36%, a muškaraca 50.00%.

Najčešći oblici spolnog uznemiravanja u čak 90.09% jesu neželjene seksualne primjedbe te sugestivni i uvredljivi komentari i/ili šale usmjerene prema osobi ili izrečene u prisutnosti osobe. Zatim slijedi požudno i neprimjereno izravno gledanje u dijelove tijela – 63.78%.
Neželjene dodire, grljenje, ljubljenje doživjelo je 52.63% ispitanika/-ca, a neželjene pozive seksualne prirode 40.25% ispitanika/-ca.

Čak 82.36% ispitanika/-ca označilo je kako su doživjeli/-le dva ili više oblika spolnog uznemiravanja i nasilja.
Svaki/-a treći/-a ispitanika/-ca koji/-a su doživjeli/-e spolno uznemiravanje na radnome mjestu, doživjeli/-e su ga od više od jedne osobe.
Spolno uznemiravanje od nadređene osobe doživjelo je 61.18% ispitanika/-ca.

Što se tiče prijave spolnog uznemiravanja nekom u tvrtki, 83.23% ispitanika/-ca je navelo kako spolno uznemiravanje nisu nikome prijavili.
Tek 16.77% ispitanih je prijavilo spolno uznemiravanje na radnome mjestu, i to isključivo žene.
Najveći dio ispitanica je uznemiravanje prijavilo isti ili sljedeći radni dan, njih 38.90%. U najvećem broju slučajeva, 53.57% uznemiravanje je prijavljeno nadređenoj osobi.
Prijava nužno nije značila i pozitivan ishod budući da 51.85% ispitanica navodi kako nakon prijave nisu poduzeti nikakvi daljnji koraci.
Na pitanje o tome kako je riješena prijava u 20.69% slučajeva ispitanicama nije poznato kako je riješena. U 20.69% slučajeva navode da je zlostavljač dobio opomenu, dok u 17.24% slučajeva uznemiravanje nije utvrđeno.

Zašto žrtve ne prijavljuju spolno uznemiravanje?

Najčešći razlog neprijavljivanja spolnog uznemiravanja je nepovjerenje u poslodavca – sudionici istraživanja u 56.77% smatraju da poslodavac neće ništa poduzeti u slučaju prijave.

Čak 53.38% ispitanika/-ca odgovorilo je da su se sami/-e suprotstavili/-le zlostavljaču. Njih 34.96% je navelo kako nisu prijavili spolno uznemiravanje iz straha od osvete i/ili drugih neželjenih posljedica. Nadalje, njih 25.56% navodi da ne znaju komu to prijaviti u tvrtki. Njih 23.68% odgovorilo je kako nisu prijavili zbog srama. Dok zbog straha od gubitka posla zlostavljanje nije prijavilo 23.31% ispitanika/-ca. Udio ispitanika/-ca koji nisu prijavili zato što nisu upoznati s postupkom prijave iznosi 21.80%, dok 21.43% ispitanika/-ca navodi kao razlog neprijavljivanja to što ne znaju je li to što se dogodilo bilo spolno uznemiravanje.

Ispitanici/-ce koji/-e rade u tvrtkama s 20 ili više zaposlenika u 44.89% odgovaraju kako je u njihovim tvrtkama uređen sustav prevencije kroz pravilnik o radu ili drugim sličnim dokumentom.

S druge strane, 16.45% ispitanika/-ica odgovara da u tvrtkama u kojima rade nije uređen sustav prevencije kroz pravilnik o radu ili drugim sličnim dokumentom, dok ih je 37.33%, navelo/-le kako ne znaju je li pravilnicima uređena zaštita dostojanstva radnika.
Nadalje, 46.67% navodi kako u tvrtkama u kojima rade postoji povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika. Međutim, njih 23.56% njih navodi kako u tvrtkama u kojima rade ne postoji povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika, dok 29.77% ispitanika/-ca koji ne znaju postoji li povjerenik za zaštitu u tvrtki u kojoj rade.
Čak 75.22% ispitanika/-ca je odgovorilo kako u tvrtkama u kojima rade se ne provodi edukacija o spolnom uznemiravanju na radnome mjestu.

Kako prevenirati spolno uznemiravanje na radnom mjestu?

Na kraju istraživanja autorica je iznijela nekoliko preporuka koje za cilj imaju prevenirati, odnosno spriječiti spolno uznemiravanje i nasilje na radnom mjestu.

Tvrtkama se savjetuje:
1. Provesti zakonsku obvezu zaštite dostojanstva radnika/-ica kroz interne akte tvrtke, kroz koje će se definirati način utvrđivanja okolnosti i činjenica potrebnih za donošenje odluka o pritužbi, kao i mjere sprječavanja nastavka spolnog uznemiravanja, ako i kada se ono utvrdi.
2. Postaviti institut povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika.
3. Provoditi redovite edukacije svih zaposlenika/-ca na temu spolnog uznemiravanja na radnome mjestu.
4. Provoditi redovite edukacije povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika.
5. Sastaviti interne obrasce za prijavu spolnog uznemiravanja na radnome mjestu.

Cjeloviti istraživački izvještaj istraživanja „Na poslu želim da me se doživljava profesionalno“ možete pronaći na https://projectfrida.com/istrazivanje.